Povijest tipkovnice: od pisaćeg stroja do danas

Povijest · 6 min čitanja

Tipkovnica pred tobom starija je od računala, telefona i interneta. Njezin se izgled u većini dijelova nije promijenio više od stotinu i pedeset godina, a upravo zato je zanimljivo vidjeti kako je nastala i zašto je ostala takva. Ovaj članak prati put od prvih pisaćih strojeva do dodirnih zaslona.

Prvi pisaći strojevi

Ideja o stroju koji piše slova javlja se već u 18. i 19. stoljeću, no prvi komercijalno uspješan model povezuje se s Amerikancem Christopherom Latham Sholesom i njegovim suradnicima. Patentirali su ga 1868. godine, a proizvodnju je 1873. preuzela tvrtka Remington. Prodaja je u početku bila skromna: u prvih nekoliko godina prodano je tek nekoliko tisuća primjeraka.

Rani strojevi pisali su samo velikim slovima, a slovo se vidjelo tek nakon što bi se list podigao. Kasniji modeli donijeli su tipku Shift, pa je isti stroj mogao pisati i velika i mala slova. Time je tipkovnica dobila oblik koji prepoznamo i danas.

Kako je nastao raspored QWERTY

Prvi Sholesovi prototipovi imali su slova poredana abecednim redom. Raspored je potom mijenjan, a najčešće objašnjenje glasi da su slova razmaknuta kako se metalne poluge ne bi zapinjale. Povjesničari se o tome ne slažu u potpunosti, pa se točan razlog i dalje raspravlja. Više o tome i o inačici QWERTZ pročitaj u članku QWERTZ i QWERTY: razlike u rasporedu tipkovnice.

Raspored se učvrstio krajem 19. stoljeća kad su se veći proizvođači udružili, a prema dostupnim izvorima to se dogodilo 1893. osnivanjem tvrtke Union Typewriter. Nakon toga su tisuće daktilografkinja i daktilografa naučile upravo taj raspored, a promjena je postajala sve skuplja.

Zlatno doba pisaćeg stroja

U 20. stoljeću pisaći stroj postao je ured u malom. S njim se razvilo i zanimanje daktilografa, a s njim i škole tipkanja te natjecanja u brzini. Tada se učvrstila i tehnika tipkanja s deset prstiju, jer je poredak prstiju po redovima davao najbolje rezultate. Tu istu tehniku danas učiš u vodiču Tipkanje s 10 prstiju.

Električni pisaći strojevi smanjili su napor pri pritisku tipki. IBM-ov model Selectric, predstavljen početkom 1960-ih, zamijenio je poluge okrugle glave s tipkama koja se okreće, pa su slova mogla biti puno brža i raznovrsnija.

Od teleprintera do računala

Računala nisu izmislila vlastitu tipkovnicu. Preuzela su je od teleprintera, strojeva koji su slali tekst preko žica, i od pisaćih strojeva. Prvi korisnici unosili su naredbe preko terminala, a tipke su zadržale isti raspored slova. Zato i danas na tipkovnici postoje tipke poput Enter, Shift i Tab, čija imena potječu iz svijeta pisaćih strojeva.

Kad je IBM 1981. predstavio osobno računalo, tipkovnica je postala dio svakog stola. Široko poznata IBM-ova tipkovnica Model M iz sredine 1980-ih i dalje je mnogima uzor što je ugodno tipkanje. Tijekom 1990-ih pojavile su se i tipke koje pisaći strojevi nisu imali, među njima tipka s Windows logotipom koja je došla uz Windows 95, te funkcijske tipke i brojčani dio.

Tipkovnica u džepu

S pametnim telefonima tipkovnica je postala softverska: slova su slika na zaslonu, a raspored je i dalje QWERTY, ili QWERTZ. Razlog je jednostavan, ljudi ga već znaju. Prednost zaslona je to što raspored može mijenjati jezik i nudi prijedloge riječi, a nedostatak što nema opipljivih tipki. Savjete za brže tipkanje na telefonu nađi u članku Tipkanje na mobitelu.

Tipkovnica i naša slova

Pisaći strojevi i prve tipkovnice nastali su za engleski jezik, pa slova poput č, ć, š, ž i đ nisu imala svoje mjesto. Svaka je zemlja zato prilagođavala raspored svojem jeziku: u srednjoj Europi uobičajen je QWERTZ, a na njemu hrvatska, bosanska, srpska i slovenska slova dobivaju vlastite tipke. Detalje o tome kako ih napisati na bilo kojem uređaju nađi u članku Kako napisati č, ć, š, ž i đ.

Ta je povijest vidljiva i danas: tko je ikad pokušao napisati "š" na američkoj tipkovnici, zna da raspored nije samo stvar slova, nego i jezika koji se njime piše.

Zašto raspored nije zamijenjen

Tijekom povijesti predlagani su drugačiji rasporedi, od kojih je najpoznatiji Dvorak iz 1930-ih. Unatoč tvrdnjama o većoj učinkovitosti nijedan nije istisnuo QWERTY. Razlog je uglavnom praktičan: milijuni ljudi već znaju raspored, a prilagodba traje tjednima i smanjuje brzinu dok se ne uvježba. O alternativama ćemo posebno pisati u zasebnom članku.

Ono što se uistinu mijenjalo jest oblik i osjet: od visokih tipki pisaćih strojeva preko mehaničkih prekidača do tankih tipki prijenosnih računala. Kako se tijelo prilagođava tim promjenama, pročitaj u članku Ergonomija pri tipkanju (opće upute, nije medicinski savjet).

Što iz povijesti možeš iskoristiti

• Raspored je navika, ne zakon prirode. Zato se isplati vježbati raspored koji stvarno koristiš.
• Tehnika je starija od računala. Savjeti daktilografa, poput ravnomjernog ritma i gledanja u tekst, i danas vrijede. Više ih je u članku Kako tipkati brže.
• Provjeri napredak. Izmjeri se u testu brzine tipkanja i vježbaj u vježbama.